Savjeti  > Pasta za zube

Možda će netko reći da zubne paste ne spadaju u kozmetiku, ali taj se grdno vara - pasta za zube je možda najosjetljivija i najrizičnija skupina kozmetičkih pripravaka. Baš zbog toga jasno je da paste za zube moraju biti neotrovne, tj. potpuno bezazlene.

Povijest

Prva upotreba zubne paste datira iz starog Egipta. To je bila mješavina meda, glinice i trava. U starom Rimu i Grčkoj rabila se zubna pasta koja se sastojala iz usitnjenog jelenjeg roga, pepela životinjskih kostiju, mramora, meda i medicinskih biljaka. Paste slične današnjima prvi se put pojavljuju u 18. stoljeću u Americi.

Danas paste ne služe samo za čišćenje zubi, već se od njih očekuje da sprečavaju karijes i parodontozu te održavaju usnu šupljinu zdravom.

Glavni sastojci paste za zube

Abrazivi su sredstva za čišćenje i poliranje zubi. U pitanju su anorganske praškaste supstancije. One uklanjaju nečistoću s površine zubi, a ne oštećuju caklinu. Najčešće su to kalcijev karbonat, kalcijev fosfat, silicijev oksid, aluminijev hidroksid i ostali.

Humektansi daju prašcima konzistenciju pasta i sprečavaju isušivanje u dodiru sa zrakom. Za tu se namjenu najčešće rabe glicerol, sorbitol i propilenglikol.

Pjenila su tu da bi se učinak čišćenja pojačao, posrednici su u uklanjanju nečistoća. Budući da dolaze u ustima, osobita se pozornost poklanja njihovoj (ne)toksičnosti, okusu mirisu i sl. I tu, kao i u šamponima, caruje natrijev lauril sulfat.

Veziva sprečavaju raslojavanje i taloženje praškastih tvari. Daju pastama viskoznost i oblik. Tu je vrlo česta natrijeva karboksimetilna celuloza, tvar koja se dobiva iz celuloze. Ona je neškodljiva, mada je možemo naći i u proizvodima koji nemaju puno veze s kozmetikom - ljepila za tapete. Također, kao veziva u zubnim pastama se rabe i alginati, sintetički polimeri i sl.

Korigensi poboljšavaju okus i daju osvježavajući okus pri upotrebi paste. To su uglavnom eterično ulje metvice, a u dječjim pastama nalazimo arome jagode, naranče, banane... A tu su i zaslađivači - najčešće natrijev saharin.

Ovo gore jesu bazni sastojci zubnih pasta, ali - to nije sve! Standardno paste za zube sadrže i farmaceutske dodatke.

Fluoridi su jedan od najčešćih. Fluoridi inače prodiru u zubnu caklinu, gdje nastaje iznimno tvrdi fluorapatit, mineral iznimne tvrdoće koji je zaslužan za tvrdoću zubne cakline. Pošto su fluoridi toksični, u zubnim pastama ih ne bi smjelo biti više od 0,15%.

Tu su i otapala kamenca: natrijev sulforicinoleat, enzimi, topljivi alkalijski pirofosfati i dr. Svi oni mogu skinuti samo tek nastale naslage kamenca, ali ne i one stare, tvrdokorne. Za skidanje takvih naslaga obratite se doktoru dentalne medicine.

Adstringensi jačaju zubno meso, štite od parodontoze a to su spojevi cinka, aluminija, tanini i ekstrakti ljekovitih biljaka. Za tretiranje parodontoze vrlo su korisni azulen, pripravci kamilice, klorofil i alantoin. Zubne paste su uglavnom standardiziranog sastava, mada su neke od njih u ovim ili onim prednostima zbog boljih dodataka. Zato zanemarite reklame, čitajte sitna slova pa vrijednost procijenite sami.